Primarni podaci se mogu prikupiti na tri načina: posmatranjem, ispitivanjem i eksperimentisanjem.
Metod posmatranja
Metod posmatranja se najčešće koristi za utvrdjivanje učestalosti ili rasprostranjenosti neke uočljive pojave. Posmatranjem u maloprodajnom objektu, na primer, saznajemo koje se marke proizvoda nalaze na policama u prodajnom prostoru, koji su istaknuti u izlogu i slično. Posmatranjem na ulici saznajemo, recimo, koliko je nonih koji posle razgledanja izloga ulaze u prodavnicu. Posmatranjem u stanu registrujemo, na primer, koju marku televizora poseduju domaćinstva i koji tv program domaćinstva prate u odredjeno vreme..
Posmatranje ima tri bitne karakteristike:
1.ono je sistematski planirano, organizovano i usmereno na specifične ciljeve
2.rezultati posmatranja se sistematski registuju
3.rezultati posmatranja se pažljivo proveravaju i kontrolišu
Zahvaljujući ovim karakteristikama metod posmatranja se svrstava u naučne metode istraživanja. Posmatranje može vršiti posmatrač – odredjeno lice. Ali ovu funkciju mogu obavljati i razne mehanički uređaji (kamere, audiometri, piplmetri, specijalne kamere za praćenje pokreta očiju kod ljudi i sl.)
Prednosti metoda posmatranja:
-objektivnost
-aktuelnost
-prikupljanje podataka ne zavisi od volje ispitanika
-neki podaci se mogu dobiti jedino metodom posmatranja (npr. podaci o visini cene sličnih proizvoda kod konkurencije)
Nedostaci metoda posmatranja:
-neki primarni podaci, poput podataka o namerama, stavovima, osećanjima i motivima ne mogu se prikupiti posmatranjem
-nemoguce je posmatrati intimno ponašanje kao sto je kupanje ili pranje zuba
-istraživanje nekih pojava traje dugo.
Metod ispitivanja
Metod ispitivanja najčešće se koristi u istraživanju tržišta. Ovim metodom mogu da se prikupe sve vrste primarnih podataka: o činjenicama, misšljenjima, stavovima, namerama i motivima.
Postoje razne tehnike ispitivanja:
1.lični intervju
2.ispitivanje poštom
3.telefonski intervju
Lični intervju je najrasprostranjeniji vid ispitivanja. Ostvaruje se u ličnom kontaktu intervjuiste (anketara) i respondenta (ispitanika). Ispitivanje se može obaviti u stanu ispitanika, u trgovinskim objektima, na sajmovima i na drugim mestima.
Kada se intervju obavlja po unapred pripremljenom upitniku sa strogo formulisanim pitanjima i njihovim redosledom govorimo o struktuiranom intervjuu. Intervju može biti i nestruktuiran ka da postoji sloboda intervjuiste u izboru pitanja, njihovom redosledu i sl.
Pitanja se mogu postavljati direktno ili indirektno kroz projektivne tehnike (tehnika trećeg lica, test asocijacije reči, test nedovršenih rečenica i sl).
Poseban tip indirektnog intervjua je grupni intervju. Okupi se nekiliko (6-10) ispitanika i intervjuista vodi diskusiju. To se sve obično snima na taci. Tvrdi se, na primer, da su lekari, od kojih je često teško dobiti nasamo intervju, znatno govorljiviji, otvoreniji i polemišu kada se nalaze u grupi sa drugim lekarima.
Ispitivanje poštom ili poštanka anketa ima očiglednu prednost nad ličnim intervjuom jer može da pokrije veoma veliku geografsku oblast, uz relativno niske troškove. Glavna karakteristika ispitivanaj poštom je odsustvo intervjuiste, što eliminiše pristrasnost. Nedostatak ličnog kontakta, medjutim, znači i mogućnost da davalac odgovora ne bude onaj kome je upitnik mamenjem.
Najznačajniji problem ispitivanja poštanskim putem jeste nizak novo odziva. Odziv može biti toliko nizak (obično se kreće od 20 da 40%) da nije reprezentativan za određeni uzorak.
Pismo treba ssastaviti tako da sadrži sledeće elemente:
-razloge zbog kojih se naketa sprovodi
-objašnjenje kako se došlo do adrese
-obećanje o postovanju anonimnosti
-nagradu za učestvovanje u anketi
-uputstvo o postupku u slučaju problema ili nejasnoća
-zahvalnost
-potpis i tutulu osobe koja sprovodi istraživanje.
Telefonski intervju je sličan ličnom samo što se ovde komuniciranje između ispitanika i intervjuiste odvija telefonskim putem. Pokriva veliku geografsku oblast, može biti najbrži način intervjuisanja, ali… Neka se pitanja ne mogu postaviti telefonom, kao na primer ona koja zahtevaju da ispitanik nešto pogleda (prizvod, ambalažu…).
Eksperimentalni metod
Klasični eksperiment – koji potiče iz fizike predstavlja planirano izazivanje neke pojave u strogu kontrolisanim uslovima. Klasičan eksperimet ne može da se primeni u istraživanju marketinških pojava i procesa.
Eksperimenti koji se sprovode u marketingu su po svojoj prirodi statistički (a ne klasični) eksperimenti.
Varijable čiji uticaj na proučavanu pojavu istražujemo nazivaju se eksperimentalnim faktorima i li nezavisnim varijablama.
Ostali faktori koji, pored eksperimentalnih, utiču na posmatranu pojavu, a čije nas dejstvo ne iteresuje, nazivaju se eksternim faktorima.
Uslovi validnosti eksperimenta:
1.dejstvo eksternih faktora mora biti takvo, da se razultati eksperimenta formiraju isključivo pod uticajem eksperimentalnog faktora
2.sam eksperiment, ne sme da izazove promene u ponašanju subjekata, koji učestvuju u eksperimentu
3.način merenja rezultata ne sme da se menja u toku relizacije eksperimenta
4.skup eksperimentalnih jedinica mora biti reprezentativan
5.segmenta na kojem je eksperiment primenjen ujedno je i tržišni segment.
Područja primene eksperimenta:
-uticaj visine dohotka, starosne strukture domaćinstva i sl. na potrošnju
-uticaj visine cena na tražnju
-uticaj kanala prodaje na plasman dobara i usluga
-uticaj ekonomske propagande na prodajne rezultate i sl.